Reditelj i scenarista Milivoje – Mića Milošević, koji je prekjuče preminuo u 91. godini, ostaće upamćen po brojnim igranim filmovima, među kojima su najpoznatiji „Tesna koža”, „Laf u srcu”, „Nije nego”, „Drugarčine”, „Berlin kaput”, dok je sa dokumentarnim filmovima „De Jongovi” (1975) i „Žulj” (1988) bio jugoslovenski kandidat za Oskara. Milošević je završio istoriju umetnosti, bio je novinar i filmski kritičar, režirao je dokumentarni film o „Bijelom dugmetu” i televizijski serijal „Tito: crveno i crno”.
U jednom intervjuu ovaj reditelj je ispričao kako je mladost proveo u Kino klubu i Kinoteci. Njegova filmska karijera počela je sa čuvenim jugoslovenskim sportistom Miroslavom Cerarom. „Napravio sam dokumentarni film o gimnastici i Ceraru, kao da je u pitanju najlepša baletska predstava na svetu. Posle velikog uspeha tog filma usledila je serija sportskih dokumentaraca. To nije ni čudno jer je sport zahvalan za snimanje. Sport je akcija, pokret i koreografija”, rekao je Mića Milošević.
Svojevremeno je bio optuživan za populizam, a danas je autor domaće kinematografije, čiji se filmovi, najčešće oni rađeni po scenariju Siniše Pavića, citiraju i prepričavaju.
Nakon nekoliko društveno angažovanih dokumentaraca, za koje je dobijao nagrade, rekao je: „Dobijete nagradu, neki ljudi se oduševe: ‘Jao, jao, ti menjaš svet, ovo je istina i sama istina!’ A sve to ostane u arhivama i nikom ništa.” A ja sam kao i svi voleo gledljive i velike filmove. Moji dokumentarci su bili opori, crni i strašni, pa sam se uželeo komedije. Onda je nastao film ’Nije nego’ i tako je krenulo”, govorio je reditelj čiji dokumentarni filmovi su prikazani u Grenoblu, Veneciji, Londonu, Kanu...
Povodom serijala „Tesna koža” ispričao je da su Milan Gutović i Nikola Simić bili njegov izbor. Šojić se prvi put pojavljuje u filmu „Laf u srcu” i od tada postaje kultni lik. „Gutović je inače voleo da zabušava i da ne nauči tekst, pa mi je tada predložio da malo improvizuje. Kada je počeo da priča na piroćanskom akcentu, svi su počeli da smeju i ja sam odmah ukapirao da imamo zlatnu rudu”, rekao je reditelj.
Scenarista Siniša Pavić je isticao da je „Tesna koža” rađena u vreme kada je naše društvo već izgubilo svoj kompas, kada je klizilo u jedan poremećeni sistem vrednosti, ali je ipak u osnovi još bilo veselo i nije naslućivalo sankcije i ekonomsku krizu. U međuvremenu je došlo do propasti jednog društvenog sistema, razaranja države, ratova, nacionalizma, komadanja zemlje, a prosečna porodica je iz svega toga pokušavala da pronađe izlaz.
Na pitanje kako tumači uspeh „Tesne kože”, Mića Milošević je jednom izjavio: „Iza njenog uspeha nisu stajali samo njeni filmski kvaliteti. To je jedan mali, jeftin film, jedna vrsta prljave umetnosti, ali vitalističke, upotrebljive, svakodnevne, kao što je upotrebljiva džins odeća, kao ’koka-kola’. Taj film je kaleidoskop naših svakodnevnih slika i prizora koje nalazimo čitajući novine. Svojevrsna hronika našeg društvenog života.”
Od „Tesne kože” reditelj je dobio honorar u vrednosti tadašnjih sedam-osam plata, dodajući da je tužno što za te „mega filmske hitove” autori nemaju zaslužene honorare. Serijal se, kako je dodao, snimao na reč, pa su se posle snimanja pravili nekakvi ugovori. „Ja sam pravio filmove iz entuzijazma i iz zadovoljstva”, umeo je da istakne.
Verovao je da filmovi moraju da se prave na način koji će ih održati na tržištu. „Publici je to savršeno jasno, a velikom delu kritike nije i oni sebi zadaju misionarsku, revolverašku profesiju, pucajući u leđa svemu onome što neće da bude umetnost. U pitanju je nerazumevanje, hipokrizija i prevaziđenost. Oni se boje da se ne profanišu i u ime tog straha pljuju na sve što jeste profano, uključujući i moje filmove”, komentarisao je Milošević.
Na pitanje koji glumac mu je ostao u nezaboravnom sećanju, opredelio se za Paju Vujisića. Za njega je on bio najveći od svih, smatrajući da je sve radio fantastično i upečatljivo:
„Kružila je priča da je bio težak za saradnju, ali on je bio opasan samo po loše reditelje i ljude. Jednom su pitali legendarnog režisera Džona Forda koja je poruka jedne scene iz njegovog filma, a on je odgovorio: ’Ma, ko te pita za poruku, ovde je jedino važan Džon Vejn!’ Tako je meni bio važan Paja Vujisić.”
Prijatelji su Miću zvali Orson, jer je mnogo voleo filmove Orsona Velsa.
„Nažalost, on je bio žrtva svoje genijalnosti, jer Holivud nikada nije trpeo takve izuzetne stvaraoce. Jednom je izjavio: ’Počeo sam od vrha, a sada tonem sve niže i niže’”, istakao je.
Kao životni moto Milivoje Milošević je izdvojio ovu misao: „Čovek ne živi ni s istinom ni s lepotom, već živi sa drugima!”
Random autor