Još verujem u ljudsku ruku, u grešku ljudsku, u taj mali krivudavi potez, zabrljani crtež sa svim ljudskim manama, ali iza kojeg stoji ljudski duh i osnovna ideja koja nosi poruku – govorio je taj sjajni čovek, starog čvrstog kova, vedrog i nemirnog duha, dok sam te 1997. godine hitro hvatala beleške za tekst „Nikola Majdak: Ma, kakav video!“, prilog knjizi „Film&Video: Studije P olemike Ogledi Razgovori“.
Tačno se sećam te zarazne pozitivne energije Nikole Majdaka (rođen 1927. godine u Valjevu, preminuo u Beogradu 2013, u 86. godini) dok mi je objašnjavao kako se i njegovoj, tada još maloj deci, sinu i ćerki (danas priznati umetnici, snimatelji, animatori i reditelji) veoma dopada kada vide crtani film rađen rukom, „čak i pogrešno ili ubrzano jer animacija i jeste pokret“, i dok je nasmejan „priznavao“ da i on upravo tako radi – sa mnogo grešaka. I to „u kuhinji ili po predsobljima stana u kojima se smrdljive čarape mešaju sa celuloidom, ali neki put uspe, i ljudi vole taj film što ga načinih u ovakvim uslovima“.
I tako, u uslovima koje je tako iskreno i simpatično opisao, dok je radeći u kuhinji i predsobljima vazda ometao suprugu Marinu u obavljanju kućnih poslova, nastajala su vredna filmska dela Nikole Majdaka,umetnika i filmskog radnika iz prve generacije filmskih stvaralaca u Jugoslaviji i Srbiji posle Drugog svetskog rata. Njegov rad je čak 68 godina osim crtanja podrazumevao i snimanje i pisanje scenarija i profesuru na beogradskom FDU (profesor i šef Katedre za filmsku i TV kameru i organizaciju) i organizovanje filmskih manifestacija uključujući i „Balkanimu“, ugledni festival animiranog filma. I sve što je radio u filmskoj umetnosti, radio je sa podjednakim žarom i intenzitetom, bilo da je reč o igranom, dokumentarnom ili animiranom žanru.
Jednostavno, Nikola Majdak se filmu ceo predavao, sa puno strasti, energije, svakolikog znanja i sa apsolutnom posvećenošću. Iz svega toga rađali su se njegovi crtani filmovi: „Solista“, „Izvor života“, „Vreme vampira“, „Poslednji TV dnevnik“, „Le grand Guignol“, „Pardon“, „Zaljubljen u tri kolača“, „Enciklopedija krvnika“, „Svet tišine“, „Poslednji sunčev zrak“, „ Ljubav na prvi pogled“, „Tur retur“, „Veliki prasak“, „Kroskantri“, „Pecanje“, „Curriculum vitae“, Diptih o sidi“, legendarni „Nokturno“ i mnogi drugi. Ostala je jedino neostvarena želja da snimi animirani film o životu Rige od Fere.
Za svoja dela dobijao je i mnoštvo domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja, ali je najviše voleo priznanja gledalaca. Snimao je Nikola Majdak i igrane filmove: „Prvi građanin male varoši“, „Nevjera“, Dve noći u jednom danu, „Ubistvo na podmukao i svirep način i iz niskih pobuda“, ali i i više od 160 dokumentarnih filmova. I sve je to zauvek zapisano u istoriji jugoslovenskog, srpskog i evropskog filma.
Kakav impozantan radni vek! Kakvi vredni i trajni stvaralački rezultati! Legendarni Majdak je radeći živeo i živeći radio. Uvek punim plućima. I zato verujem da ga sada anđeli čuvaju.
Dubravka Lakić