Razotkrivanje srednjovekovne prošlosti Srbije mnogostruko je u vezi sa ličnošću Marka Popovića. Široko obrazovan ne samo u oblasti arheologije već i istorije umetnosti i arhitekture, predstavljao je model posvećenog istraživača.
Marko Popović rođen je u Užicu 1944. godine, a školovao se u Beogradu. Prvo zaposlenje dobija u Zavodu za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, a potom 1976. prelazi u Arheološki institut i u njemu ostaje do odlaska u penziju 2011. godine. Višedecenijska istraživanja Beogradske tvrđave, koja je sprovodio u okviru istoimenog naučnoistraživačkog projekta i dokumentacionog centra pri Arheološkom institutu, čiji je bio osnivač i rukovodilac dugi niz godina, otkrila su brojne detalje razvoja beogradskih fortifikacija od antike do kraja 18. veka, zahvaljujući kojima je spomenički kompleks dobio svoj sadašnji oblik. Uporedo s tim, dvadesetogodišnji rad na području Raške, Novog Pazara i Sjenice doneo je niz saznanja o graničnom području između Vizantije, Bugarske i Srbije u ranom srednjem veku, sa tvrđavom Ras iznad Pazarišta i Gradinom u Vrsenicama kod Sjenice kao glavnim mestima političkih i vojnih zapleta. Podsećamo na njegov nemerljiv doprinos u izučavanju boravišta prvih Nemanjića u oblasti Rasa i njihovih kasnijih dvorova na Kosovu i, u vezi s tim, procesa nastanka gradova, kao i graditeljstva i sistema odbrane u srpskim zemljama srednjeg veka, sa naglaskom na Užicu, Magliču, Novom Brdu i poslednjim rezidencijama srednjovekovnih vladara, Beogradu i Smederevu.
S jednakom posvećenošću Marko Popović je istraživao sakralne komplekse, manastire i pojedinačna crkvena zdanja – srednjovekovnu Mitropoliju u Beogradu, Kumanicu na Limu, Crkvu Svetog Nikole u Staničenju, manastire Pavlovac i Studenicu, katedralu grada Novog Brda. Uz to, njegov naučni opus obuhvatao je i zapažene priloge iz heraldike i sigilografije. Podsećamo da je on jedan od autora tri makete Beogradske tvrđave, koje prikazuju izgled fortifikacije u vreme turskih i austrijskih radova, kao i da je učestvovao u izradi 3D modela i animacija srednjovekovnog Beograda i Novog Brda.
Kako su materijalni ostaci glavno oruđe arheologa za sklapanje slike o prošlim vremenima, naglašavamo i Markovo nastojanje da pomoću tih, često neatraktivnih predmeta, pronikne u svakodnevicu srednjovekovnog čoveka i približi je javnosti. Taj deo opusa na najbolji način ilustruje njegova aktivnost u poduhvatima Privatni život u srpskim zemljama srednjeg veka i Svakodnevni život u srednjovekovnoj Srbiji izdavačke kuće „Klio”, kao i naučnopopularne edicije Ovako se živelo Kreativnog centra. Bio je jednako uspešan i u popularisanju arheoloških istraživanja, učešćem u dokumentarnim programima i saradnjom sa novinarima, s naročitim pijetetom prema redakciji kulture Politike.
U svojoj pola stoleća dugoj karijeri, pored vođenja istraživačkih projekata obavljao je različite stručne i društvene funkcije: bio je predsednik Srpskog arheološkog društva (1987–1990), predsednik Upravnog odbora Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda (do 2010) i predsednik Komisije za spomenike od izuzetnog značaja i srpska kulturna dobra u inostranstvu pri Ministarstvu kulture (2008–2013). Bio je glavni urednik časopisa Nasleđe (do 2018) i edicije Singidunum, član Odbora za istoriju Bosne i Hercegovine SANU...
Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda tri puta – 1974, 1976 (kolektivna) i 1983. godine, i Aprilske nagrade grada Beograda 2005 (sa V. Bikić), zatim nagrade grada Užica „S. Penezić – Krcun” 1989. i Nagrade grada Novog Pazara 1985. godine. U februaru 2018. odlikovan je ordenom Krune prvog stepena, godine 2019. uručena mu je Velika povelja grada Užica, a u februaru 2020. odlikovan je Sretenjskim ordenom trećeg stepena za naročite zasluge u oblasti kulture.
Marka Popovića odlikovao je neumoran istraživački duh, ali i povremeno nestrpljiv karakter. Verujem da je mišljenje obaveštene javnosti nepodeljeno kada je reč o njegovoj stručnosti i rešenosti da svaki posao kojeg se prihvati privede kraju, o čemu svedoči impozantan opus od blizu 280 publikacija, od toga 19 monografija, među kojima ima i onih objavljenih u koautorstvima. Nažalost, njegova radoznalost i nestrpljivost nisu mogli da ubrzaju štampanje još dve monografije koje je pripremio, Utvrđenja srednjovekovnog grada Novog Brda (sa Gordanom Simić) i Manastir Šudikova u Budimlji (sa Danicom Popović). Tužni smo i zbog toga što nije dočekao izlazak zbornika radova sastavljenog u njegovu čast, pod naslovom Svet srednjovekovnih tvrđava, gradova i manasti.
Vesna Bikić