Pesnik, prevodilac i novinar Dragan Mraović, koji je preminuo u 75. godini, bio je, pre svega veliki poznavalac italijanske književnosti. Preveo je i objavio više od dve stotine domaćih autora u Italiji i više od stotinu italijanskih pisaca u Srbiji i Crnoj Gori, u književnoj periodici. Među najznačajnije prevode sa italijanskog izdvajaju se Danteova „Božanstvena komedija”, celokupna dela Đakoma Leopardija „Počivaj zauvek, umorno srce moje”, Bokačov „Dekameron”, poema „Oda srpskom narodu” Gabrijela D’Anuncija, koju je prvi put preveo u celini na srpski jezik, roman Rafaela Nigra, pesme Pjetra Aretina, Danijela Đankanea i Sandre Pene.
Bio je veliki popularizator naših pisaca u Italiji, o čemu svedoče njegovi prevodi knjiga mnogobrojnih naših autora, među kojima su Desanka Maksimović, Branko Miljković, Milovan Vitezović, Ljubivoje Ršumović, Dragomir Brajković, Saša Hadži Tančić, Srba Ignjatović, Dušan Kovačević, Adam Puslojić, monografije o manastirima Dečani i Hilandar.
U poeziji se oglasio zbirkom „Dolazak u sećanje” (1982), a zatim su usledile knjige „Najbolja pesma” (1991), „Noćas sam sanjao ljubav” (1994), „Timočke nesanice” (1998), „Prah srca” (2006). Objavio je i knjige za decu „Papirne lađe”, „Živele male vragolije”, „Mali saobraćajni bonton”. Zastupljen je u zbornicima i antologijama u zemlji i inostranstvu i prevođen na italijanski, engleski, jermenski, rumunski, bugarski, švedski i grčki jezik. U javnosti je s posebnim simpatijama dočekana njegova „Boemska knjiga”, koja je imala tri izdanja, a u čijem je predgovoru napisao: „Neka ova knjiga bude taj majušni trag u kom će zaiskriti skadarlijski bardovi kojih više nema i oni kojih uskoro neće više biti, kao ni pisca ovih redova. Neka u njoj ostane majušni trag o vremenu umnih boema kakve, ne umem to bolje reći od Aleksandra Sekulića, ’majka više ne rađa’.”
Mraović je rođen 4. oktobra 1947. u Novom Sadu, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zaječaru, a studije italijanskog jezika i književnosti i francuskog jezika na Filološkom fakultetu u Beogradu. Iza sebe je ostavio opus od 185 knjiga, od čega su 22 autorske (pet ih je objavljeno na italijanskom jeziku), a ostalo knjige prevoda na italijanski i sa italijanskog, kao i sa francuskog, objavili su mediji.
Radio je kao novinar, generalni konzul SRJ u Italiji, profesor italijanskog jezika i književnosti u gimnaziji u Sremskim Karlovcima, docent na Filološkom fakultetu Univerziteta u Bariju. Obnovio je i vodio „Pesničke novine”, bio je predsednik upravnih odbora Udruženja književnika Srbije, Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka Srbije, KPZ Srbije.
Bio je počasni član-osnivač „Adligata”, gde se nalazi njegov legat sa bibliotekom od preko 5.000 knjiga. Takođe je bio član Naučnog odbora italijanskog geopolitičkog časopisa „Evroazija” iz Parme i dopisnik iz Beograda dnevnog lista „Rinašita” iz Rima, kao i član redakcije italijanskog književnog časopisa „Valiza” iz Barija. Bio je i organizator mnogih književnih manifestacija u zemlji i inostranstvu, boravio je u mnogim zemljama sveta, a živeo i radio u Torinu i Bariju oko sedamnaest godina.
K. R.