Eto, i to se desilo, mimo naših očekivanja. Uvek smo verovali da će nas sve nadživeti: uspravan, doteran, aktivan, uvek spreman da diskutuje, pa i da napiše neku novu knjigu ili uzme učešće na nekom naučnom skupu, sa narativom koji bi uvek zvučao aktuelno. Odjednom praznina, nastala odlaskom u večnost velikog urbaniste, planera i projektanta, Dobrivoja Toškovića, profesora, doktora nauka, i redovnog člana Akademije inženjerskih nauka Srbije.
Rođen u Dragincu 1927. godine, završio je Arhitektonski fakultet u Beogradu, gde je i magistrirao i doktorirao. Usavršavao se u Holandiji. Imao je sreću da kod Desanke Maksimović uči srpski jezik tako da je do kraja profesionalnog života bio svima jasan i razumljiv u pisanju studija, planova i dr. A bio je jasan i po svetu gde je radio. Radeći u Tanzaniji kao koceptor Regionalnog plana Ruvuma, i osam generalnih urbanističkih planova, kao i brojnih planova za sela, doživeo je da predsednik Tanzanije Njerere po njega šalje privatni avion. Radio je na poslovima urbanizacije Libije, predavao je na univerzitetu u Helsinkiju i Iraku (Mosul). U Srbiji je uglavnom bio angažovan kao profesor na Univerzitetu u Beogradu na Geografskom fakultetu, i Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije. Poseban značaj ima njegovo angažovanje na brojnim urbanističkim planovima za gradove Srbije (Šabac, Valjevo, Ćuprija, Užice i drugi).
Kruna njegove profesionalne karijere je njegov rad u Kalkuti (danas Kolkata), najvećem gradu Indije. Radeći za veliku srpsku firmu „Ivan Milutinović”, koja je bila angažovana na isušivanju Slanog jezera pored Kalkute 1965/66. godine. Bio je pozvan da učestvuje na međunarodnom konkursu za novi grad Salt lejk siti na isušenom jezeru, na periferiji ove ogromne aglomeracije. Pošto je pobedio, dobio je sjajnu priliku da vodi izradu urbanističkog plana ovog naselja sa 200.000 stanovnika koje se danas zove Bidhanagar, i da kasnije radi projekte i prati izgradnju dok sve nije bilo izgrađeno. Plan prof. Toškovića rađen je sasvim suprotno od planova za slične nove gradove koje su radili svetski velikani poput Korbizjea, Nimajera ili Doksijadisa. Danas, najčuveniji svetski arhitekti svrstavaju Bidhanagar po značaju rame uz rame sa Čandigarom, Brazilijom ili Ravalpindijem, ali sasvim drugačijim, humanijim i kvalitetnijim po pitanju koncepcije oslonjene na ideju vrtnog grada. Zahvaljujući ovom velikom poduhvatu, prof. Tošković je do skora nagrađivan najvišim priznanjima i poveljama u Indiji. Pored planova, prof. Tošković je objavio seriju značajnih knjiga, članaka i drugih tekstova koji bogato osvetljavaju njegovu urbanističku ideologiju.
Imao sam sreću da sa prof. Toškovićem blisko sarađujem više od 30 godina i da ga upoznam kao profesionalca visokog stručnog integriteta, ali i kao čoveka najviših ljudskih kvaliteta i načela. Nikad sukobljen sa okolinom bio je cenjen i voljen među kolegama, studentima i svim drugim koji su ga poznavali. Sa tugom se opraštamo od našeg Tošketa kako smo ga svi iz milošte zvali.
Borislav Stojkov