Preminula holivudska glumica Debi Rejnolds, majka Keri Fišer

Holivudska glumica Debi Rejnolds, koja se proslavila ulogom u filmu „Pevajmo na kiši”, preminula je u 85. godini, samo dan nakon što je umrla i njena ćerka, takođe glumica Keri Fišer, poznata po ulozi princeze Leje u serijalu „Ratovi zvezda”.

Rejnolds je preminula nekoliko sati pošto je primljena u bolnicu u Los Anđelesu, najverovatnije posle moždanog udara. Vest o smrti Debi Rejnolds objavio je njen sin Tod Fišer.

„Ona je sada sa Keri”, izjavio je kratko, dodajući da je smrt ćerke bila previše za Debi Rejnolds, preneo je AP.

Glumicu Debi je veoma potresla vest o smrti njene ćerke Keri, a malo pre nego što je preminula izrazila je žaljenje što više neće moći da je vidi. „Poslednja stvar koju je rekla je da je vrlo tužna zbog Kerine smrti, i da bi volela da je vidi ponovo”, rekao je glumičin sin, Tod Fišer. Meri Frensis Rejnolds rođena je 1. aprila 1932. godine, a holivudski studio „Vorner bros” joj je nadenula ime Debi. Glumila je u desetak filmova zajedno sa Džinom Kelijem, Frenkom Sinatrom, Tonijem Kertisom, Donaldom Okonorom, Fredom Asterom i Dikom van Dajkom. Tumačila je glavne uloge u mnogim holivudskim mjuziklima i komedijama pedesetih i šezdesetih godina 20. veka. Kada je postala slavna posle mjuzikla „Pevajmo na kiši” iz 1952. godine, imala je samo 19 godina. Nominovana je za Oskara za najbolju glumicu 1964. godine za ulogu u mjuziklu „The Unsinkable Molly Brown”. Bila je uspešna i u pozorištu, nije odbijala ni TV ponude i igrala je u mnogim TV serijama, među kojima i u sitkomu „Vil i Grejs”. Nagradu Udruženja glumaca Amerike za životno delo dobila je prošle godine, a priznanje joj je uručila ćerka Keri Fišer.

U jeku karijere Rejnolds je bila u žiži javnosti kada je njen suprug, pevač Edi Fišer, započeo ljubavnu aferu sa glumicom Elizabet Tejlor. Rejnolds i Fišer su se razveli 1959. godine, a on se potom oženio sa Elizabet Tejlor.

Zvezda zlatnog doba Holivuda je isticala da je njena životna filozofija da uvek ima „petogodišnji plan”.

„Da izguram dan i onda se ne nerviram. Uvek zamišljam veliki tunel i na kraju tog tunela svetlo. Znam da mogu da stignem do tog svetla i za to će mi trebati pet godina. Prošla sam kroz mnogo takvih tunela. Uvek pokušavam, nikada se ne predajem”, rekla je Rejnolds u intervjuu 2010. godine.