Esejista, književni i pozorišni kritičar Muharem Pervić preminuo je danas u 77. godini, saopštila je njegova porodica.
Pervić je rođen 11. aprila 1934. u Ključu, u Bosni. Diplomirao je na Katedri za opštu književnost Filološkog fakulteta u Beogradu.
Za vreme studija bio je glavni urednik lista „Student” i predsednik Univerzitetskog odbora Saveza studenata Beogradskog univerziteta.
Od 1958. Pervić bio je glavni urednik književnog časopisa „Delo”, u kome je promovisao radove tada mladih, kasnije uglednih srpskih pisaca, pesnika i teoretičara književnosti.
Bio je glavni urednik Kulturno-umetničkog programa Televizije Beograd, u vreme emisija „Kino oko”, „Petkom u 22” i kvalitetnog dramskog i serijskog programa za decu i mlade.
Književnu kritiku je decenijama objavljivao u „NIN"-u, a pozorišnu u „Politici”.
Za knjigu „Tradicija i kritika” (1977) dobio je nagradu „Đorđe Jovanović”, a za naslov „Volja za promenom” (1995) Sterijinu nagradu.
Pervić je 2007. dobio i Tanjugovu nagradu „Zlatno pero” za najbolju pozorišnu kritiku o predstavama 41. Bitefa i tom prilikom je izjavio da mu je to priznanje posebno drago, tim pre što je to 50. godina kako se bavi pozorišnom kritikom.
Nagrađen je Poveljom za životno delo Udruženja književnika Srbije (2005) i Nagradom Fonda „Todor Manojlović” za moderni umetnički senzibilitet za 2007. godinu.
Jedan je od priređivača prvog izdanja sabranih dela Ive Andrića i autor više studija i knjiga o jeziku, poetici, pozorištu, književnosti, filozofiji, kao i televizijske serije o posleratnom kulturnom i umetničkom život - „Kako se kalio čelik i ostalo”.
Iz braka sa balerinom Lidijom Pilipenko ima sina Igora, a iz braka sa producentom Slavicom sinove Nikolu i Miloša.
Tanjug
------------------------------------------------------------------
Mudrac u životu i u tekstovima
Nije slučajno da je, po želji samog Ive Andrića, bio jedan od priređivača njegovih sabranih dela u sedamnaest tomova
Obično se na vest o nečijoj smrti prisećamo privatnog života pokojnika. U slučaju Muharema Pervića, iako smo bili prijatelji, gotovo ništa ne znam više nego što se može naći u oskudnim biografskim beleškama po leksikonima i knjigama koje je objavio. Putovali smo, bivali i delali zajedno, a retko je kada pričao o svojoj prošlosti. Ipak, imam utisak da ga je prošlost obeležila, naročito neveselo detinjstvo, ali je voleo da to ostane samo njegova činjenica. Mune, kako smo ga zvali, kao da je želeo da ima samo svoj javni život kritičara, intelektualca i društvenog radnika. Bio je mučaljiv, a rečit u pisanju; ozbiljan, ali sa smislom za humor; uzdržan u izlivima svojih osećanja, a senzibilan za osećanja stvaralaca.
Muharemov javni život sastojao se od onoga što je prihvatao kao društvenu obavezu, odgovorna i uticajna mesta glavnog urednika lista „Student”, časopisa „Delo” do Kulturno-umetničkog programa Televizije Beograd. Prihvatao je ta mesta sa dokazanom namerom da učini što više za one koje je pozivao na saradnju – mlade, jer nije bilo drugih koji bi ih pozvali, zaboravljene, jer ih se samo on setio, jeretike, jer niko nije imao smelosti da ih zove. Njegove sedeljke po omiljenim kafanama, često sa ne mnogo zanimljivim političarima, služile su za jačanje, ne društvenog uticaja za svoje, već za interese drugih. Na svim mestima u društvu, na pomenutim položajima, u književnim i pozorišnim žirijima, i naročito kao urednik, svesno i programski je delovao na afirmaciji novih stvaralačkih vrednosti, sa punim uverenjem jednog nedogmatskog levog intelektualca. Takav intelektualac nije isključiv, ne toleriše šovinizam, ali poznaje i ceni vrednosti kulture u kojoj je stasao. Nije slučajno da je, po želji samog Ive Andrića, bio jedan od priređivača njegovih sabranih dela u sedamnaest tomova.
Kao dugogodišnji pozorišni kritičar „Politike” ispoljio je sve svoje kvalitete obrazovanog, razumnog i senzibilnog intelektualca. Ulogu kritičara shvatio je, za razliku od mnogih drugih, kao veštinu afirmacije vrednosti, pre svega novih i onih koje je teže otkriti. U pozorištu je smatrao da je osnovni supstrat dramski tekst, tako da je najpre podrobno i znalački analizirao tekst. Birao je pažljivo svaku reč koju će napisati. Sa pojavom Bitefa, čiji je bio godinama konstruktivni predsednik Saveta, katkada sa selektorom i putnik-tragalac, otkrio je i potencijale neverbalnog i svakakvog drugog, čak ekstremno eksperimentalnog poduhvata, samo ako je valjao u realizaciji. Uveren sam da su neke njegove kritike stranih predstava sa Bitefa, kao i neke Vladimira Stamenkovića, nešto najbolje što je u svetu napisano o tim epohalnim događajima.
Muharem Pervić je sa godinama sve više postajao mudrac, kako u životu tako i u svojim napisima. A mudrac zna i razloge uspeha, ali i promašaja. Svestan razloga promašaja, više je bio dobronamerni gledalac nego oštri kritičar. Za one koji su umeli da ga čitaju, mogli su u njegovom tekstu ipak uočiti šta mu se u nekoj predstavi nije svidelo. Kako je u našem javnom životu sve manje mudrosti i strpljenja bio je dragocen i u onome o čemu je pisao tolerantno.
Kako je iza njega ostao ogroman opus, što objavljen, što još nesakupljen, njegove vrednosti – čestitost, obaveštenost, nepotkupljivost, mudrost – ostaće kao orijentir onima koji će delovati u oblastima u kojima se on ogledao. A to nije malo i retko se rađa, a neumitno umire.
Jovan Ćirilov
-----------------------------------------------------------------------
Na vest o smrti
Milan Vlajčić: Muharem Pervić je četiri i po decenije bio pozorišni kritičar „Politike”, unoseći u taj osetljivi žanr znanje, pamet, pribranost, odmerenost. Pervić je bio jedan od prvih redaktora dela Ive Andrića. Pomenuo bih ovoga puta (a to će mi biti dozvoljeno) da je bio najbolji analitičar Andrićevog dela kod nas, mada u dugom nizu onih koji su se takođe bavili delom našeg nobelovca ima onih koji bi rado prigrabili to zvanje.
Vladimir Stamenković: S Muharemom Pervićem otišao je iz našeg javnog života dragocen čovek, čiji je doprinos u drugoj polovini prošlog veka u emancipaciji naše književnosti i pozorišta i u primenjivanju evropskih merila bio neprocenjiv. I kao čovek, i kao književni i pozorišni kritičar, on je imao ista svojstva, blagonaklonost, dobronamernost, toleranciju. Meni je utoliko teže da govorim o njemu, zbog toga što smo bili u odnosu bliskog prijateljstva, koje se utvrđivalo u svakodnevnom životu, pre na Marakani nego u pozorišnim salama, više u Maderi nego u književnim žirijima. Rekao bih da je otišao u pravom trenutku, pre nego što će doći generacija koja neće znati ništa o onome što je on uradio, koja bi mogla za sebe da kaže rečima Dučićevim: „Jednoga dana niko neće znati da besmo prvi, premda mali, i rodu svome da smo kao mati nov jezik s novim osećanjem dali.”
Siniša Kovačević: Bio je jedan od poslednjih renesansnih intelektualaca, čovek kompetentan da govori o mnogim stvarima, da piše o mnogim stvarima. Čovek koji je predstavljao poslednji bastion individualnosti, sa odnegovanim stavom, u prvom redu kritičkim, naročito kad je pozorište u pitanju. Njegovaserečpoštovalaislušala, imalajespecifičnutežinu. Otišaoje, nažalost, alinasrećuneostavljajućismrdljivetragoveza sobom.
Ružica Sokić: Muna je bio moj veliki drugar i prijatelj 50 godina. Jako, jako će mi nedostajati. Čovek neponovljiv, o kojem je Slobodan Mašić svojevremeno rekao: „Muharem je najsvetliji trenutak naše pozorišne misli.” Mislim da je to najadekvatnija misao o Muharemu, a on je mnogo više od toga. To poniranje u suštinu bila je jednaod osobina koje su ga krasile i to će ostati zauvek. Čini mi se da je on, zapravo, pobegao od života.Veliki je ovo gubitak za sve nas.
Ana Tasić:Jako me je rastužila vest o Muharemovoj smrti. Šest godina smo zajedno bili pozorišni kritičari u „Politici”, lako se dogovarali o svemu jer je Muki bio izuzetno otvoren, uviđavan, tolerantan. Uvek je imao sveža, savremena tumačenja sveta i umetnosti, vitalnija i meni inspirativnija od mnogih mojih kolega koji su mi bliži po godinama.
I veoma sam sada tužna što nisam više provodila vremena s njim, skoro da smo se jedino družili tokom Bitefa, svake godine, šest godina unazad, jer smo bili uvek zajedno u „Politikinom” žiriju za Bitefovu nagradu.
M.V. – M. D.
Random autor