Posle Herberta, Miloša, Šimborske, Mrožeka otišao je, 24. aprila Ruževič, jedan od poslednjih velikana poljske književnosti, dobitnik niza značajnih poljskih i svetskih nagrada, koga je zaobišla Nobelova.
Bio je pesnik, prozni pisac, esejista, dramski pisac, filmski scenarista. Nečuveno autobiografičan, mada se prema umetnosti odnosio krajnje kritično i suzdržano. Živeo je skromno, celog života u unutrašnjoj emigraciji u gradićima i gradovima Donje Šleske.
Učestvovao je u ratu u Zemaljskoj armiji. Poeziju je počeo da piše uoči samog rata, zahvaljujući starijem bratu Janušu, takođe pesniku koji je poginuo pred sam kraj rata i u svemu mu bio veliki uzor. Posvetio mu je knjigu u okviru svojih Sabranih dela.
Zahvaljujući tome što se nije društveno angažovao napisao je dvadesetak zbirki pesama, autor je „Kartoteke”, jedne od najznačajnijih drama 20. veka. Premda nije voleo književne večeri, intervjue, susrete s čitaocima spada u najprevođenije poljske pesnike. Prema bibliografiji Instituta za knjigu prevođen je na 58 jezika. Njegovi prevodi objavljeni su u 900 knjiga.
Bio je autor najznačajnijih poljskih izdavačkih kuća. Njegove drame izvođene su u najčuvenijim poljskim i svetskim pozorištima. Posvećivane su mu brojne naučne konferencije. Mada se, s obzirom na to da je studirao istoriju umetnosti i po svoj prilici želeo pre da bude likovni umetnik nego pisac, družio sa slikarima, vajarima, istoričarima umetnosti.
Pred kraj života izložio je u Narodnom muzeju u Vroclavu, u kome je od 1968. živeo, svoje instalacije. I u njima je ispoljio izuzetno osećanje za ironiju i humor.
U Jugoslaviji i Srbiji otkrio ga je krajem pedesetih godina prošlog veka Petar Vujičić koji ga je prevodio do smrti 1993. godine. Kod Petra sam upoznala Ruževiča sedamdesetih godina, te mi je dopustio da ga nakon njega prevodim. Spada u retke pisce čija su najznačajnija dela prevedena na srpski.
Nedavno je Treći trg objavio Ruževičeve „Izabrane pesme”, koje potvrđuju uverenje kritičara i teoretičara književnosti da je: „Jedini u lirici izrazio dramu svoje generacije”, kako je za njega kao debitanta rekao veliki poljski kritičar Kazimjež Vika.
Od samog početka bio je kod nas rado čitan. Po svoj prilici na mnoge naše pesnike izvršio je određen uticaj, mada je teško reći koji, jer je njegova „jednostavnost” neponovljiva.
Biserka Rajčić