Los Anđeles, 27. maja – Poznati američki reditelj Sidni Polak preminuo je u ponedeljak u svom domu u Los Anđelesu, preneli su rano jutros američki mediji. „Polak (73) je preminuo u ponedeljak posle podne od raka u svom domu u Los Anđelesu. Njegova porodica je bila s njim. Lekari su otkrili da ima rak pre devet meseci”, izjavila je Polakova predstavnica za štampu Lesli Dart.
Polak je snimao filmove svih žanrova, a njegov poznati film „Moja Afrika” iz 1986. godine sa Robertom Redfordom i Meril Strip osvojio je sedam Oskara, među kojima za najbolji film i režiju.
Beta-AFP
* * *
Kada je pre deset meseci Sidni Polak iz zdravstvenih razloga odustao od režije filma o spornom prebrojavanju glasova birača na Floridi, na predsedničkim izborima u Americi 2000. godine, niko nije očekivao da će tako brzo napustiti filmsku scenu koju je zadužio.
Detalji o zdravstvenom stanju reditelja tada nisu objavljeni. Ipak, iako bolestan, Polak je produkcijski film izveo do kraja: „Prebrojavanje” je proteklog vikenda premijerno prikazano na američkom kablovskom kanalu HBO.
Polak je rođen 1. jula 1934. godine u Lafajetu u Indijani. Posle srednje škole preselio se u Njujork gde je karijeru započeo kao glumac u pozorištu i kao reditelj televizijskih serija.
Na filmu je debitovao kao glumac u drami „Ratni lov” kada je upoznao Roberta Retforda, „prijatelja za ceo život”, kako je govorio. Njihovo prijateljstvo se odrazilo i na poslovnu saradnju: snimili su šest filmova, među kojima i dramu „Moja Afrika” u kojoj je igrala i Meril Strip. Film je osvojio sedam „Oskara”, a Polaku su pripala dva: za režiju i kao producentu – za najbolji film.
– Kada dobijete „Oskara” za režiju, a konkurencija su vam Džon Hjuston, Akira Kurosava, Hektor Babenko i Piter Vir, onda vam noge klecaju dok izlazite na binu – objašnjavao je Polak marta 1986. godine.
Polak je autor dela „I konje ubijaju, zar ne?”, „Devojka koju sam voleo” i „Tri Kondorova dana”. Filmom „Džeremaja Džonson” bio je u konkurenciji za kansku „Zlatnu palmu” 1972. godine, a odlične kritike na festivalu u Berlinu dobio je za „Bez zlobe” 1981. godine. Godinu dana kasnije, svetsku publiku je osvojio komedijom „Tutsi” sa Dastinom Hofmanom u glavnoj ulozi. Posle „Moje Afrike”, čijoj je beogradskoj premijeri oktobra 1986. godine lično prisustvovao, usledili su filmovi: „Firma”, „Sabrina”, „Probuđena srca” i „Prevodilac” sa Šonom Penom i Nikol Kidman, koji je sniman u sedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku, što je retko kome dozvoljeno.
Decenijama, Polak je producirao mnoge hvaljene filmove, među kojima i „Talentovanog gospodina Riplija” i „Hladnu planinu” Entonija Mingele, „Razum i osećajnost” Anga Lija ili „Raj” Toma Tikvera.
Sidni Polak je često bio i ispred kamere, ali uvek sa razlogom. Govorio je da voli da se vrati glumi i počecima, pogotovu ako ga pozove neko od kolega koje ceni. Igrao je kod Roberta Altmana i Stenlija Kjubrika u filmovima „Igrač” odnosno, „Širom zatvorenih očiju”, a jednu od poslednjih uloga ostvario je u drami „Majkl Klejton” Tonija Gilroja. O ovom filmu koji je i producirao, ali i o poslednjoj režiji i dokumentarnom filmu „Kronki Frenka Gerija”, govorio je za „Politiku”:
– U pauzama snimanja filma „Majkl Klejton”, Kluni mi je „recitovao” serijal dijaloga iz „Tri Kondorova dana”, i to je činio bolje nego što ih se ja sećam – našalio se Polak koji je kao glumac sa merom znao da otkrije i izvuče ono najbolje iz glumaca: od Redforda, preko Barbare Strejsend, Džejn Fonde i Fej Danavej, do Pena i Kidmanove.
– Oblik priče diktira izbor glumca. Tako je bilo još od vremena rada sa Redfordom, a i u filmu „Prevodilac” – izjavio je Polak u intervjuu za naš list i, između ostalog, dodao:
– Najbolja umetnost u filmu događa se izvan smišljenog pripovedanja i političkog „predavanja”.
Sebe je nazivao tragačem za novim idejama, pričama i licima. Bio je jedan od vrsnih sineasta čijim delima ćemo se rado vraćati.
I. A.
Random autor