Glumac Dragomir Čumić Čuma preminuo je u ponedeljak u Beogradu posle kraće bolesti. Glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a karijeru je započeo ulogom u filmu „San” (1966) Puriše Đorđevića.
Njegova najuspešnija ostvarenja su u komičnim ulogama nespretnjakovića i gubitnika, kao u filmu „Radio Vihor zove Anđeliju” iz 1979. godine. Nove generacije pamte ga po ulogama u filmovima „Lajanje na zvezde” i „Kad porastem biću kengur”. Poslednjih godina igrao je u popularnim televizijskim serijama poput „Šešir profesora Koste Vujića”, „Vojna akademija”, „Bela lađa”, „Ranjeni orao”, „Nepobedivo srce”...
***********
Beograd je imao svoje građane koji su ga upoznavali šetajući ulicama, u susret ljudima, građane koji bi usput popravili ružan grafit na zidu ili se zaustavili kod klošara da pitaju kakva je vremenska prognoza za taj dan. Da, pričam o Dragomiru Čumiću, Čumi iz milošte. A čuma znači nešto čega se treba plašiti. Drago Čumić je čumi dao krila.
Drago Čumić zvani Čuma nije voleo slikanje za javna glasila. Izbegavao je, slučajno znam, novinarku „Politike” i to je trajalo godinama. Nije voleo da priča o tome kako je snimio prvi film sa Mijom Aleksićem, kako je sa Milenom Dravić trčao u filmu „Kros Kantri”, kako se skoro napio u Splitu sa Orsonom Velsom, a za novine bi bilo još lepše da je hteo da priča kako su on, Tikalo i Brana Petrović po kafanama razbijali sve brane dobrog ponašanja. Tikalova izložba slika trenutno je na Cvetnom trgu, a Čuminu izložbu filmova čini skoro pedeset filmova.
U Sarajevu je snimao sa Mirzom Idrizovićem, a doneo je i lepu priču o sevdalinki u kojoj se pevalo o lepoj Miri. Nije hteo da se pojavi u „Gloriji”, ja sam ga molio, pa sam posle iskoristio priliku i ja dao intervju. Možda bi o Čumi bolje mogla da priča Milena Dravić, o tome kako je on igrao trenera, a Ljuba Tadić popa. Taj trio nećete naći u drugim filmovima. Milena kao centarfor, Ljuba kao desna, a Čuma kao leva polutka. Mnogo filmskih utakmica je Čuma odigrao. U produkciji RTS-a Čuma se sreo sa pričama Čehova. Adaptacija pet priča pod naslovom „Od svakog koga sam volela”. U svih pet Čuma je Čehova vodio pod ruku, da nam ispriča o nežnim vremenima koje je živeo Čehov. U filmu „Skerco” Čuma je kompozitor koji mladu devojku, lepu Dušicu Žegarac, uči prvim koracima na klaviru. U filmovima Zdravka Šotre Čuma je svojim ulogama vratio onog koga su svi voleli, Miju Aleksića.
Kada bismo šetali gradom, slučajni prolaznici bi nam često prilazili da bi se slikali sa njim. Mene nisu primećivali, ja bih se malo povukao, ne baš srećan, ali ipak, bio je to moj Čuma. I Beograda, i Čačka, i Ljubljane i Skoplja. I sada kada nam je utekao da na nebu priča o srpskom filmu, ostale su mi samo uspomene na njega, a ove reči koje sam napisao neće reći sve.
Tako da dajem reč Kinoteci i RTS-u. Neka ponovo prikažu Čumine filmove i tako još jednom prošetaju sa Čumom ulicama grada.
Jednom sam izjavio da su moji filmovi filmovi Milene Dravić. Sada dodajem, jesu Milenini, ali su filmovi Dragomira Čumića Čume.
Puriša Đorđević