Vest o smrti velikana jugoslovenske i srpske muzike Vlade Divljana duboko je potresla javnost. Kako je saopšteno iz produkcijske kuće „Long plej”, Divljan je preminuo ujutro u Beču, u 56. godini, posle i duge i teške bolesti. Datum i mesto sahrane biće objavljeni naknadno.
Divljan je bio jedna od najznačajnijih muzičkih ličnosti na prostoru bivše Jugoslavije: bio je koosnivač kultne beogradske, novotalasne grupe VIS „Idoli”, priznati autor muzike za pozorište, film i televiziju, kao i kompozitor muzike za decu.
Poslednjih godina svirao je sa hrvatskim „Ljetno kino big bendom”, koji je predvodio njegov stari prijatelj Maks Juričić, nekadašnji gitarista grupa „Film” i „Vještice”. Sa njima je snimio album „Četiri godišnja doba” i održao poslednji koncert u Beogradu 2013, dok je onaj zakazan za novembar prošle godine bio otkazan zbog bolesti. Upravo je Juričić pre nešto više od mesec dana izjavio za hrvatske medije da se Divljan bori za život, nakon čega se beogradski muzičar i sam oglasio rečima: „Daleko sam od bilo kakve životne ugroženosti”, dodavši:
„Istina je da mi je pre dve godine dijagnostifikovan tumor na slepom crevu koji je početkom prošle godine poslat u mirovinu…”
Iako je tada najavio izlazak novog singla „Neposlušna građanka”, koji je snimio sa grupom beogradskih muzičara, nažalost, nije doživeo objavljivanje pesme.
Klinac iz srca Beograda, rođen 1958. godine prošlog veka muzički se kalio u sastavima „Merlin” i „Zvuk ulice”, a grupu VIS „Idoli” osnovao je 1981, sa drugom iz škole Srđanom Šaperom (bendu su se ubrzo pridružili Nebojša Krstić i Zdenko Kolar). Te godine je objavljena i kultna kompilacija „Paket aranžman”, na kojoj su se, osim pesama „Idola”, našle i numere „Šarla akrobate” i „Električnog orgazma”. To je bila ploča koja je utrla put beogradskoj novotalasnoj sceni i danas važi za jedan od najuticajnijih albuma jugoslovenske rok scene!
„Idoli” su za četiri godine postojanja objavili „samo” tri studijska albuma, ali je njihov opus ušao u anale ovdašnje muzike. Kako je sam Divljan svojevremeno izjavio za „Politiku” – period proveden u bendu bio je kratak, ali sladak, kao i da je do raspada sastava došlo u pravom trenutku... „Kada smo se rastali 1984. godine mislio sam da imamo još mnogo toga da kažemo.”
Nakon „Idola” nastavio je solo karijeru objavivši četiri studijska albuma, kao i četiri ploče za decu, zajedno sa frontmenom „Električnog orgazma” Srđanom Gojkovićem Giletom. Potpisao je i muziku za filmove „Šest dana juna”, „Kako je propao rokenrol”, „Crni bombarder”, „Sedam i po”, „Tri palme za dve bitange i ribicu”, „Čekaj me ja sigurno neću doći”.
Nakon početka ratnih sukoba na ovim prostorima, sa porodicom odlazi u daleku Australiju, gde je živeo sedam godina, da bi se 1998. skrasio u Beču. Ovdašnja publika poslednjih godina imala je priliku da ga sluša na osmomartovskim koncertima u Beogradu, na festivalima u gradovima Srbije, kao i regiona.
----------------------------------
Srđan Šaper
Vlada je bio veliki umetnik koji se celog života, tako mi se sad čini, bavio stvaranjem jedne, najlepše pesme o ljubavi. U svakom njegovom stihu ili noti, čak i najradosnijem, uvek je zbog toga postojala neka seta, osećaj gubitka, odlaska, prolaznosti. Zato je za mnogo ljudi koji su ga voleli bio simbol mladosti, uvek bolje, uvek lepše i uvek osuđene da brzo prođe i brzo nestane. U mladosti smo bili najbolji drugovi i uradili mnogo nama tada značajnih stvari. Dok sam živ sećaću ga se kao druga koga sam najviše voleo i poštovao i dečaka zaljubljenog u muziku, lepotu i život.
----------------------------------
Srđan Gojković Gile
– Još sam u šoku, ne dolazi u glavu da se to desilo. To je gubitak jednog od najboljih prijatelja koje sam imao u životu. Održavali smo i profesionalne i lične kontakte, a poslednji put smo se videli u decembru u Beču, kada sam imao koncert. Izgledao je jako loše, ali smo se nadali da će na kraju sve ispasti dobro, seća se Gile, dodajući da je Vlada bio jedan od naših najtalentovanijih muzičara svih vremena:
– Njegov odlazak je nenadoknadiv gubitak za beogradsku muzičku scenu, ali i scenu bivše Jugoslavije. Naravno, najveći gubitak je za njegovu porodicu: suprugu i dvojicu sinova. Njima je najteže – kaže Srđan Gojković.
----------------------------------
Aleksandar Žikić
– Nema sumnje da je Vlada Divljan bio jedan od najtalentovanijih muzičara bivše Jugoslavije. Takođe je bio i jedan od najinteligentnijih, najinventivnijih i najprijatnijih osoba. Njegov umetnički radikalizam bio je jednako efektan koliko i diskretan, njegova subverzivnost, suptilna i plemenita, a njegovo ponašanje uvek, ali baš uvek, uljudno. Veoma sam ga voleo i iskreno žalim zbog njegovog preranog odlaska – kaže Aleksandar Žikić, muzički kritičar.
----------------------------------
Fest odao počast Vladi Divljanu
BEOGRAD – Proslavljenom muzičaru Vladi Divljanu, koji je preminuo danas u Beču, večeras je na Festu odata počat.
Pred projekciju filma „Teorija svega” u Sava centru, umetnički direktor Festa Jugoslav Pantelić pozvao je publiku da ustane i minutom ćutanja oda počast Divljanu.
Prepuna sala utihnula je u znak poštovanja prema ovom velikom umetniku.
Divljan će ostati upamćen kao sjajan muzičar koji je obeležio jugoslovensku muzičku scenu, što samostalnim radom, što sa čuvenim bendom „Idoli”.
Sa Idolima je objavio albume „Odbrana i poslednji dani” (1982) i „Čokolada” (1983), a samostalno tri solo albuma „Tajni život A.P. Šandorova” (1988), „Sve laži sveta” (2000) i „Vlada Divljan presents Die Tonzentrale” (2003).
Godine 2012. objavio je album Četiri godišnja doba” sa bendom „Ljetno kino”.
Bavio se komponovanjem muzike za filmove, a svoj trag ostavio je na filmovima „Šest dana juna”, „Kako je propao rokenrol”, „Crni bombarder”, „Tri palme za dve bitange i ribicu”, „Sedam i po”, „Čekaj me, ja sigurno neću doći”, „Na lepom plavom Dunavu”...
FEST je u zvaničnom saopštenju izrazio žaljenje zbog ovog velikog gubitka. Tanjug
J. K. – S. Č. – A. C.